Metodologija

Medijski pluralizam, kao sistem slobodnih i nezavisnih institucija zaduženih za javno informisanje, osnovna je karakteristika demokratskih društava, a raznovrsna medijska scena omogućava iznošenje različitih gledišta i kritički stav ka aktuelnim vlastima.

Uopšteno govoreći, možemo razlikovati interni medijski pluralizam, koji se odnosi na to kako su društvene i političke razlike zastupljene u medijskim sadržajima (npr. prikazivanje različitih kulturnih grupa ili različitih političkih i ideoloških stavova) i eksterni medijski pluralizam, koji podrazumijeva raznovrsnost vlasništva i vlasničke strukture, što se još naziva i “pluralizam“ pružalaca informacija.

Koncentracija na medijskom tržištu predstavlja rizik po raznovrsnost ideja, što je upravo suprotno od onoga što medijski pluralizam predstavlja. Razlikujemo nekoliko vidova koncentracije:

- kada svega nekoliko “igrača” ima dominantan uticaj na javno mnjenje i onemogućava da se različita mišljenja i perspektive čuju (koncentracija medijskog vlasništva);

- kada je medijski sadržaj jednostran i fokusiran na određene teme, ljude, ideje i mišljenja (koncentracija medijskog sadržaja);

- kada publika čita, gleda i sluša samo određene medije (koncentracija medijske publike).

Uprkos tome što medijski pluralizam obuhvata mnogo dimenzija i suočava se sa mnogim rizicima, Monitor medijskog vlasništva (engl. Media Ownership Monitor - MOM) fokusira se na eksterni pluralizam, odnosno na koncentraciju medijskog vlasništva kao potencijalne prijetnje medijskom pluralizmu.

Najveću prepreku predstavlja nedostatak transparentnosti medijskog vlasništva. Kako publika može procijeniti pouzdanost informacija, kada ne zna ko ih obezbjeđuje? Kako novinari mogu raditi dobro svoj posao, ako ne znaju za koga rade? Kako organi nadležni za medije mogu da se bore s pretjeranom koncentracijom u medijskom sektoru, kada ne znaju ko upravlja medijima?

Monitor medijskog vlasništva upravo iz tih razloga nastoji da promoviše transparentnost i odgovori na pitanje ko zaista kontroliše medijske sadržaje tako što:

- daje informacije o tome ko su vlasnici najvažnijih medija svih vrsta medija (televizije, radija, interneta, štampe) kao i o njihovim relevantnim političkim, ekonomskim, prijateljskim i porodičnim vezama;

- analizira potencijalni uticaj na formiranje javnog mnjenja na osnovu koncentracije publike;

- objašnjava zakonsku regulativu koja pokriva medijsko vlasništvo i koncentraciju, kao i implementaciju regulatornih mjera zaštite.

Uz pomoć uspostavljene metodologije, Monitor medijskog vlasništva (MOM) je razvijen kao prikazna vježba za kreiranje javno dostupne baze podataka koja se konstantno dopunjava i koja navodi ko su vlasnici ključnih i najuticajnijih masovnih medija.

Monitor kreira transparentnost po pitanju medijskog vlasništva, informiše koje interese vlasnici medija zastupaju i koje veze imaju, u kojoj mjeri su ove međuzavisnosti zastupljene i konačno, ko ima potencijal da utiče na javno mnjenje. Rad na terenu nema za cilj samo da otkrije ko upravlja, već i da istraži ko suštinski kontroliše medije. Pored svega toga, Monitor medijskog vlasništva prikazuje kontekst i pruža kvalitativnu analizu na osnovu procjene specifičnih karakteristika medijskog tržišta i zakonskog okvira u datoj zemlji.

Za prikupljanje podataka u Crnoj Gori bio je zadužen istraživački tim Balkanske istraživačke mreže Crne Gore (BIRN Crna Gora) u saradnji sa organizacijom Global Media Registry (GMR).

Prikupljanje podataka je obavljeno uz pomoć Priručnika koji sadrži sljedeća poglavlja:

Poglavlje A “Kontekst“ pruža uvid u medijsko tržište i daje relevantne informacije kao što su zakonska regulativa po pitanju vlasništva, opšte informacije o zemlji i posebni podaci o medijskoj sceni. Ovo poglavlje omogućava bolje razumijevanje zaključaka narednih poglavlja i razumijevanje procijenjenih rizika po medijski pluralizam.

Poglavlje B “Medijsko tržište“ daje pregled tipova medija koji imaju značajnu ulogu u formiranju javnog mnjenja, a koji su određeni na osnovu udjela u gledanosti, čitanosti ili slušanosti. Odabrano je najviše desetak medija po kategoriji – televizija, radio, štampani mediji i internet.

Poglavlje C “Vlasništvo“ istražuje ko su vlasnici, akcionari ili ljudi s najviše uticaja na relevantne medije. Na osnovu ekonomskih faktora, odnosno prihoda, određene su najvažnije medijske kuće, čije je vlasništvo pritom detaljno analizirano.

Poglavlje D “Indikatori“ objašnjava indikatore koji su omogućili izračunavanje indeksa rizika po medijski pluralizam, čiji je uzrok kontrola vlasništva u medijima.

Priručnik je nastao na osnovu već postojećeg istraživanja o medijskom vlasništvu i medijskom pluralizmu. Indikatori su nastali po ugledu na Monitor medijskog pluralizma (Media Pluralism Monitor) Centra za medijski pluralizam i medijske slobode Instituta Evropskog univerziteta iz Firence (CMPF/ EUI), čiju je izradu finansirala Evropska unija.