Pravni okvir
Pravni okvir Crne Gore koji definiše medije sastoji se od tri osnovna zakona - Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima i Zakon o Nacionalnom javnom emiteru RTCG. Poslednje promene u pravnom okviru dogodile su se u julu 2020. godine kada su usvojeni novi zakoni o medijima i javnom emiteru, kao i izmjene Zakona o elektronskim medijima. Međutim, nakon promjene vladajuće većine u avgustu 2020. godine, medijska zajednica zatražila je poboljšanja u medijskom zakonodavstvu, zbog čega je Vlada pokrenula sveobuhvatnu medijsku reformu, koja bi trebalo da se završi početkom 2024. godine sa tri potpuno nova zakona.
Takođe, prvi put u svojoj istoriji, u oktobru 2023. godine Crna Gora je dobila Medijsku strategiju, koja predviđa sve reforme koje Crna Gora mora sprovesti u oblasti medija tokom narednih pet godina.
Trenutni kontekst za medijsko okruženje je poboljšan u odnosu na prethodni period, pre svega zbog osnivanja Fonda za raznovrsnost i pluralizam medija, koji treba da podržava komercijalne medije u proizvodnji sadržaja od javnog interesa. Takođe, novi zakoni obezbijedili su finansiranje za javnog emitera i uveli rješenje gdje mediji moraju ukloniti govor mržnje i druge problematične sadržaje u skladu sa međunarodnom praksom.
Međutim, različiti problemi i dalje treba da budu riješeni. Finansiranje lokalnih javnih emitera nije adekvatno regulisano, koncentracija medija nije efikasno definisana i spriječena, a nema ni mjerenja publike ili tržišta. Osim toga, postojeći zakoni moraju obezbijediti dovoljnu nezavisnost i kvalitet u sastavu regulatornih tijela - Savjeta Agencije za elektronske medije, Savjeta Javnih emitera RTCG i savjeta lokalnih javnih emitera. Takođe, medijsko zakonodavstvo treba uskladiti sa relevantnim evropskim propisima, posebno u vezi sa uslugama audio-vizuelnih medija.
Prema zakonu, koncept regulacije postoji u vezi sa audio-vizuelnim medijima - televizijom i radio stanicama. Takođe, audio-vizuelnim medijima dozvoljena je bilo kakva vrsta samoregulacije - interne ili kolektivne. S druge strane, štampani i onlajn mediji nisu spoljno regulisani. Primjena profesionalnih standarda isključivo je pitanje interne ili kolektivne samoregulacije, što nije obavezno. Najuticajniji štampani i onlajn mediji u zemlji zaista imaju mehanizme samoregulacije. Dok Vijesti, Dan i Monitor imaju svoje ombudsmane, Pobjeda, CDM, Portal Analitika i Antena M su članovi Medijskog savjeta za samoregulaciju kao kolektivnog tijela. Međutim, Evropska unija primjećuje da medijsko okruženje ostaje visoko politički polarizovano, sa neujednačenom primjenom novinarskog Kodeksa etike i profesionalnih standarda. Vjerodostojni i efikasni mehanizmi samoregulacije još uvijek treba da budu uspostavljeni kako bi se ojačao medijski integritet i profesionalnost.